Homilija mons. Juraja Jezerinca

Uvod
Poštovani gospodo zapovjednici, dragi časnici dočasnici vojnici, dragi fra Božo, braćo svećenici, braćo i sestre!
Prema ustaljenom običaju danas hodočaste u ovo staro marijansko svetište u Biskupiju kod Knina pripadnici dviju kapelanija, od kojih se jedna zove "Gospa Velikog hrvatskog krsnoga zavjeta", zaštitnica 2. motorizirane bojne "Pauci" te druga "Uzvišenje Sv. Križa", svetkovina katolika pripadnika gardijske motorizirane brigade.
Dok se prisjećamo nesebičnosti branitelja,pripadnika jedne i druge kapelanije, njihove velikodušnosti i ljubavi u vrijeme Domovinskog rata, u ovoj Sv. Misi spominjemo se svih poginulih i nestalih hrvatskih branitelja, posebno pripadnika ovih brigada, koji su poginuli za hrvatsku slobodu i mir. Molimo Gospodina da ih nagradi za tu nesebičnu ljubav, da njihova žrtva bude zalogom naše sretnije budućnosti.







Homilija
Nalazimo se u Biskupiji, u neposrednoj blizini kraljevskog grada Knina, na svetom hrvatskom tlu, veoma važnom za našu nacionalnu i crkvenu povijest. Nalazimo se na temeljima nekadašnje katedrale koju je dao podići 1078. hrvatski kralj Zvonimir "hrvatskom biskupu", koji je stolovao ovdje. Naime, Biskupija je postala u 11 stoljeću sjedište hrvatskog dvorskog biskupa, čiji se boravak u Biskupiji spominje oko 1040. godine kada je bio u pratnji hrvatskog kralja.
Katedrala je bila posvećena Svetoj Mariji. Bila je to trobrodna bazilika, najveća crkva tada u Hrvatskoj, na čijim je ruševinama 1938. godine, prema nacrtu Ivana Meštrovića podignuta spomen - crkva kao zadužbina cijelog hrvatskog naroda. U njoj je, kao stoje mnogima poznato, 1978. godine bilo organizirano svehrvatsko hodočašće.
Ova je Meštrovićeva crkva srećom preživjela domovinski rat, ali je bila i prilično devastirana, a neki Meštrovićevi radovi bili su iz nje ukradeni. Stoga mi se čini ovo mjesto hodočašća idealnim za hrvatske vojske i policije, jer su oni nasljednici slavne Zvonimirove vojske.
U rušenima stare bazilike, nad kojima su prohujali mnogi osvajači, pronađen je u kamenu uklesan lik Majke Božje Moliteljice. Taj su lik preuzeli naši biskupi i slili ga u zlato i srebro, kako bi nam lik Gospe Velikog Hrvatskog Zavjeta bio pred našim očima trajno prisutan.

Taj je lik Gospe obišao gotovo sve kontinente svijeta, u vrijeme velike duhovne obnove našega naroda, kao znak naše vjernosti Kristu, naše ljubavi prema Majci Mariji i Crkvi. Taj smo lik kao Vojna biskupija i mi preuzeli i nazvali ga Gospom Velikog hrvatskog krsnog zavjeta.

I kao što se vjerni hrvatski katolički puk, počevši od pokrštenja sve do danas, stavljao pod zaštitu Majke Božje, tako je i nama lik Majke Božje postao posebno nadahnuće vjere i naše ljubavi prema Isusu Kristu, njegovoj Majci Mariji, i Majci Crkvi.

Braćo i sestre!
U knjizi Otkrivenja slušali smo o Ženi koja je obasjana suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od 12 zvijezda" (Otk 12,1). Ivan nadalje govori o Zmaju, koji želi uništiti novorođeno dijete. Sv. Ivan u stvari oslikava stanje Crkve svojega vremena i daje naslutiti život Crkve u budućim vremenima.
Sunce koje obasjava Mariju je Isus Krist. Marija mu je ne samo majka nego i učenica, prva vjernica i savršeni plod Otkupljenja, budući daje bila unaprijed otkupljena već u svom začeću time što njezina duša nije okusila zlo grijeha.

Tko je ta Žena iz Knjige Otkrivenja? Ona je prije svega znak Marije, Isusove majke, koja je sudjelovala u rađanju Crkve, kad je stajala pod križem. Isus joj je prije svoje smrti uputio riječi: "Ženo, evo ti sina", a Ivanu: "Evo ti majke" (usp Iv 19, 26-27). U toj međusobnoj pripadnosti čitamo odnos Marije i Crkve i odnos Crkve i Marije.
Dobro je podsjetiti se da su upravo ove zvijezde, koje okružuju Mariju, osnivači europske obitelji stavili u zastavu Europske unije kao podsjetnik da se Europa ne može graditi bez kršćanskih temelja i bez Božje riječi, bez vjere i bez Majke Božje.
Žena je i znak Crkve, koja rađa svoju djecu, često u mukama. Tko i malo pozna povijest Crkve može s pravom reći daje Crkva od svojih prvih početaka prolazila progone pa i smrt zbog vjernosti Isusu Kristu i njegovom Evanđelju, zbog svojeg odnosa prema vrijednosti čovjeka i života, morala i zdravog nauka. Crkva je uvijek smetala svima koji grade društvo bez Boga.

Knjiga Otkrivenja nas upućuje i na jedno drugo stvorenje koje stoji protiv Žene i njezina Djeteta. To je Zmaj, Đavao, protivnik Božji i protivnik čovjeka, koji je izvor svega zla. U toj istoj knjizi dalje čitamo: "I nasta rat na nebu. Mihael i njegovi anđeli zarate se sa Zmajem. Zmaj uđe u rat i anđeli njegovi, ali ne nadvlada... Zbačen je Zmaj veliki, Stara zmija, imenom Đavao, Sotona, zavodnik svega svijeta. Bačen je na zemlju, a s njime su bačeni i anđeli njegovi" (Otk 12,7).

Nakon stoje čovjek uskratio svoju vjeru i povjerenje Bogu, i čovjek je izgubio uporište svoje vrijednosti te se okreće nasilju i ratu. Rat protiv istine, ljubavi, pravednosti i mira, rat protiv čovjeka.
Braćo i sestre!Drama između dobra i zla, koju opisuje Knjiga Otkrivenja, prisutna je u životu svakog od nas. Naše nepovjerenje u Boga, a posebno naš bijeg od Boga, izobličuje nas u našem dostojanstvu u njegovom dostojanstvu. Prazninu u ljudskom biću pokazao je agresorski rat na Hrvatsku. To nije bila samo zemaljska borba nego i duhovna borba između dobra i zla. To nije bila borba samo protiv čovjeka nego i borba protiv samoga Boga. Sistematsko širenje bezboštva nakon 2. svjetskog rata, posebno u školama, vojsci i miliciji, nije ostalo bez posljedica. Zato je rat bio toliko strašan i krvav.
Da bi se mogli obraniti od zla i Zloga, hrvatski su vladari tijekom povijesti podizali crkve u čast Majke Božje, ta mjesta naše preobrazbe. Možemo sa sigurnošću reći da nas je u vjernosti Isusu Kristu i Crkvi uvijek podržavala i sačuvala Blažena Djevica Marija sve do naših dana. Zato s Marijom želimo ići i u buduća vjernička stoljeća da nas štiti, zagovara, vodi i učvršćuje u vjeri u Isusa Krista, jedinog našega Spasitelja i Otkupitelja, koji je Put, Istina i Život (usp Iv 14,6).
Marija je bila uvijek utočište grešnicima, utjeha žalosni i uzrok naše radosti i naše nade. Ona nam je bila poput svjetla na putu našega života. Na Mariji Bistrici stoji natpis na svetištu: "Dušo duše Hrvatske, Isusova Mati, Sunce naših stradanja ne prestani nam sjati".
Samo s Marijom, majkom Isusovom, možemo ići sigurno naprijed. Samo njezinim zagovorom i pomoći možemo se održati. To nije lako. Traži se napor, i iziskuje mnoge žrtve i križ, ali je moguće održati se kao vjernik i kao čovjek sa svim ljudskim pozitivnim vrlinama, zagovorom Majke Božje.
Ove dvije kapelanije međusobno se isprepliću i nadopunjuju po svojem nazivu. Marija je uzor vjernice, koja je prihvatila križ, spremna ga nositi do kraja, kad je rekla anđelu prigodom navještenja: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po Tvojoj riječi". Prihvaćajući križ osjetila je duboku radost u sebi, koja dolazi od prihvaćanja križa. Stoga i kliče: "Veliča duša moja Gospodina i klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju".
Križ je nakon Isusove smrti postao znakom ljubavi i sposobnosti žrtve za druge. Prije Isusa Krista križ je bio znak sramote. Apostol Pavao piše daje križ sablazan za pogane, a za nas znak spasenja. Sam naziv "Uzvišenje sv Križa", kome je posvećena kapelanija, odnosi se na događaj kada je car Heraklije nakon pobjede nad Perzijskim kraljem 629. godine vratio sveti križ u Jeruzalem u velikom slavlju i izložio ga na štovanje vjernicima. Križ je prije toga pronašla kraljica Jelena 320. godine.

Dragi branitelji vojnici, dragi prijatelji!
Križ je mnogima dao snagu. Branitelji su ga s ljubavlju nosili, kao i krunicu oko vrata. Svaka krunica započinje s križem. Svaka naša molitva započinje znakom križa.
Slaveći danas Uzvišenje Sv. Križa, vidimo koliko nas Krist ljubi, kako ljubi Ljubav. Ponukani njegovom ljubavlju Krist očekuje uzvraćanje ljubavi. Uzvratiti ljubav znači obratiti se, mijenjati prije svega svoj vlastiti život, odvratiti se od grijeha i prihvatiti milost koju nam je Isus zaslužio na križu. Zato je i došao da nas oslobodi od grijeha i tako spasi. Zato nam je i dao svoju majku da nam bude majka po milosti, da nam svojim zagovorom pomogne da se možemo oduprijeti zlu i grijehu, uvjereni daje snagom Božjom sve moguće, kao i zagovorom Majke Božje.

Svaki je Isusov učenik pozvan da na putu križa slijediti Isusa Krista, uvjeren da nije sam, daje s nama Isus Krist i njegova majka Marija, kako govori crkvena hrvatska pjesma: "Na putu života križ čeka nas ljut. Daj Majko nam kaži ti u nebo put".

Dragi prijatelji, braćo i sestre!
Kršćani rado nose križ oko vrata, makar to bio i mali, zlatni ili drveni križ. On je znak naše pripadnosti i ljubavi prema Isusu Kristu. No prava ljubav i prava pripadnost Kristu nije u nošenju zlatnog križića na prsima nego u strpljivu podnošenju vlastitog križa, svih nevolja i neprilika koje nas prate u našem životu. Prava se ljubav prema Isusu Kristu najbolje očituje obraćenjem vlastitoga srca, promjenom našega života, da naše srce bude čisto, bez grijeha. Snaga križa se očituje u savjesnosti djelovanja, u odgovornosti za obitelj i djecu, u sposobnosti činjenja djela ljubavi.
Netko je rekao: "Kako je malo kršćana koji se diče križem i koji smatraju odlikovanjem i počašću kad trpe i kad su opterećeni križem.
Svijet je glede križa podijeljen. Dok je jednima propovijed o križu ludost, drugima je križ spasonosna moć. U tome su nam posebni uzori sveci. Sveci redovito gledaju na križ kao veliku čast koju Bog daje da idemo istim putem, kojim je on išao. Vjera u Raspetoga, a to znači stvarno prianjanje uza nj, osigurava nam vječni život.
Križ je most kojim se dižemo prema Bogu. Zar nam to ne govori naš Domovinski rat? U njemu smo kao narod doživjeli svu težinu križa, ali i proslavu, koju su nam donijeli naši hrvatski branitelji. Da oni nisu prihvatili tada križ nacije na koju se okomilo toliko zlo, ne bi bilo ni slobode. Stoga smo zahvalni svim hrvatskim braniteljima koji su prihvatili svoj križ, braneći slobodu od agresora.
Vama danas stavljamo na srce potrebu čuvanja i poštivanja vrijednosti Domovinskog rata.
I ovom zgodom izričem hvalu zapovjednicima, svim vojnicima, kao i fra Boži, i fra Iliji, vašim kapelanima, na svemu što čine kao svećenici među vama.
Marija majka Isusova, koju danas slavimo kao Gospu Velikog Krsnog Zavjeta, bila nam svima pomoćnicom i zagovornicom, a naročito u nošenju vlastitog križa i križa nacije. Amen.