Pravni propisi o pastoralnom pohodu

Zakonik kanonskog prva (1983.)

Kan. 396 - § 1. Biskup je obvezan svake godine pohoditi biskupiju ili u cijelosti ili djelomično, tako da barem u pet godina pohodi svu biskupiju osobno ili, ako je zakonito spriječen, preko biskupa koadjutora, ili pomoćnog biskupa, ili generalnog vikara, ili biskupskog vikara, ili preko kojeg drugog prezbitera.

§ 2. Biskup ima pravo izabrati bilo koje klerike kao pratitelje i pomoćnike u pohodu, a odbacuje se bilo koja protivna povlastica ili običaj.

Kan. 397 - § 1. Redovitom biskupskom pohodu podložne su osobe, katoličke ustanove, svete stvari i mjesta koja se nalaze na biskupijskom području.

§ 2. Biskup može pohoditi članove redovničkih ustanova papinskoga prava i njihove kuće samo u slučajevima koji su izričito predviđeni pravom.

Kan. 398 - Neka biskup nastoji pastoralni pohod obaviti s dužnom pažnjom; neka se čuva da ne bi komu zbog suvišnih troškova bio na štetu i teret.

Kan. 683 - § 1. Crkve i kapele, u koje vjernici redovito dolaze, škole i druga vjerska ili dobrotvorna bilo duhovna bilo vremenita djela povjerena redovnicima, dijecezanski biskup može pohoditi, bilo osobno bilo preko drugoga, za vrijem pastoralnog pohoda i dakako u slučaju potrebe; ipak ne može pohoditi škole koje su otvorene isključivo za vlastite učenike ustanove.

§ 2. Ako bi možda opazio zloporabe, pošto je uzalud upozorio redovničkog poglavara, može postupiti sam svojom vlašću.

Ivan Pavao II., Postsinodska apostolska pobudnica Pastores gregis (Pastiri stada), 2003.

Pastoralni pohod

46. Pastoralni pohod je autentično vrijeme milosti i posebni, štoviše jedini, trenutak za susret i dijalog između biskupa i vjernika. Biskup Bartolomeu dos Mártires, kojega sam proglasio blaženim nekoliko dana nakon završetka sinode, u svome klasičnom djelu Stimulus Pastorum, koje je vrlo cijenio sâm sveti Karlo Boromejski, definira pastoralni pohod quasi anima episcopalis regiminis i uspješno ga opisuje kao širenje biskupove prisutnosti među svojim vjernicima. U svome pastoralnom pohodu župi, nakon što je rješavanje upravnih pitanja prepustio ostalim povjerenicima, neka biskup na povlašteno mjesto stavi susret s osobama, počevši od župnika i ostalih svećenika. To je trenutak u kojem on za svoj puk izbližega vrši službu riječi, posvećivanja i pastirskog vodstva, izravnije se susrećući s tjeskobama i zabrinutostima, radostima i očekivanjima naroda kako bi svima mogao uputiti poziv na nadu. Biskup posebno tu izravnije kontaktira s najsiromašnijim osobama, sa starima i bolesnima. Ako se ostvari na taj način, pastoralni se pohod pokazuje onakvim kakav on jest – znak prisutnosti Gospodina koji pohađa svoj narod u miru.

Ceremonijal biskupa (1985.)

Pastoralni pohod

Biskup, ispunjajući obvezu pohoda župa i zajednica svoje biskupije, neće odati dojam da ispunja administrativni zadatak, već će se vlastitim vjernicima prikazati kao navjestitelj evanđelja, učitelj, pastir i veliki svećenik vlastitog stada. Da bi se to što učinkovitije ostvarilo, neka se biskupov pohod organizira – koliko je moguće – u dane kada može sudjelovati što veći broj vjernika; a njih će pripremiti prikladnim katehezama svećenici. Pohod traje onoliko vremena koliko je biskupu potrebno da ispita, potakne i usmjeri djelovanje svećenika i laika te da presjeda liturgijskim slavljima.

Nakon što odjene propisanu odjeću, biskupa se prikladno pozdravi, sukladno okolnostima mjesta i situacije. Ako je to prikladno, kler i narod ga svečano pozdrave na vratima crkve ili u samoj crkvi. Gdje se čini prikladnim i izvedivim, u crkvu može biti uveden svečanom pjesmom. Dostojanstvena svečanost kojom se dočekuje biskup znak je ljubavi i poštovanja vjernog naroda prema dobrom pastiru.

Na vratima crkve biskupa prima župnik, odjeven u plašt te mu pruža na poljubac križ i dodaje škropilicu s blagoslovljenom vodom. Biskup poškropi sebe i vjernike. Tada biskup, nakon kratkog klanjanja u tišini pred Presvetim sakramentom, ide prema prezbiteriju; gdje župnik, stojeći kod oltara, poziva vjernike da mole za biskupa i nakon kratke molitve u tišini, govori Zbornu molitvu Bože, vječni pastiru vjernika ili Bože, pastiru i vladaru svih vjernika! (Rimski misal, Prigodne mise, Za biskupa A, str. 701-702). Kada biskup pozdravi narod i objasni koje su zadaće pohoda, govori molitvu naslovnika crkve ili zaštitnika mjesta i blagoslovi narod na uobičajen način. Na kraju, župnik otpusti narod.

Kada, pak, slijedi sveta misa, odmah nakon molitve za biskupa, kod sjedišta oblači liturgijsku odjeću za misu, koju s biskupom slave svećenici koji pastoralno djeluju u župi ili koji borave na njegovu teritoriju, a u njoj djelatno sudjeluju vjernici. Potrebno je da se takve mise održavaju i u zabačenim krajevima biskupije, čiji stanovnici rijetko ili nikada ne mogu sudjelovati na pontifikalnim slavljima u sjedištima biskupije.

Kako bi vjernicima bilo što jasnije da je biskup glavni djelitelj Božjih otajstava, kao i upravitelj i čuvar cjelokupnog liturgijskog života njemu povjerene biskupije; poželjno je da tijekom pastoralnog pohoda ne slavi samo sakrament ispovijedi, nego i druge sakramente, posebno prigodom pohoda bolesnicima.

Ako pohod traje više dana, u crkvi se može slaviti liturgija časova ili Služba riječi, s biskupovom propovijedi i molitvama za opću ili mjesnu Crkvu.

Prema prilikama, biskup s narodom pohodi i groblje i ondje moli molitve za pokojne.

Kongregacija za biskupe, Direktorij za pastoralnu službu biskupa „Apostolorum successores“ (Nasljednici apostola)

Narav pastirskog pohoda

Biskup je obvezan svake godine pohoditi biskupiju ili u cijelosti ili djelomično, tako da barem u pet godina pohodi svu biskupiju osobno ili, ako je zakonito spriječen, preko biskupa koadjutora, ili pomoćnog biskupa, ili generalnog vikara, ili biskupskog vikara, ili preko kojeg drugog prezbitera. Pastirski pohod jedan je od načina, što potvrđuje stoljetno iskustvo, kako biskup održava osobni kontakt s klerom i ostalim članovima naroda Božjeg. To je prigoda da osnaži one koji su uključeni u evangelizaciju: da ih potakne, ohrabri i utvrdi. Također, to je prigoda da pozove vjernike da ožive kršćanski život i da osnaže svoje navjestiteljsko djelovanje. Pastirski pohod pomaže biskupu vrjednovati učinkovitost struktura i pomagala uključenih u pastoral, uzimajući u obzir okolnosti i poteškoće evangelizacijskog poslanja te da bolje utvrdi prioritete i sredstva potrebna za cjelokupan pastoral. Stoga, pastirski pohod je djelo apostolata, kojeg biskup treba vršiti s ljubavlju, pri čemu se on očituje kao načelo i vidljivi temelj jedinstva mjesne Crkve. Za zajednice ili ustanove koje biskup pohodi, to je milosni događaj, usporediv s pohodom velikog Pastira (1 Pt 5,4) i Čuvara naših duša (1 Pt 2,25) – Isusom Kristom. Osobe, ustanove, svete stvari i mjesta, koje se nalaze na području biskupije potpadaju pod redovite vizitacije biskupa, uključujući i samostojne samostane i kuće ustanova posvećenog života biskupskog prava. Također, tu potpadaju i crkve i oratoriji papinskoga prava, obdržavajući ograničenja naznačena kanonskim pravom.

Tijek pastirskog pohoda župi

Za vrijeme pastoralnog pohoda, biskup treba ispuniti sljedeće, ako vrijeme i mjesne prilike to dopuštaju:

a) slaviti misu i izreći propovijed;

b) slaviti sakrament ispovijedi;

c) susresti župnika i druge svećenike koji djeluju u župi;

d) susresti se s pastoralnim vijećem ili, ako ono ne postoji, s vjernicima koji sudjeluju u djelu apostolata (svećenici, redovnici, članovi ustanova apostolskog života i laici) i sa zajednicama vjernika;

e) susresti se s ekonomskim vijećem;

f) susresti se s djecom i mladima koji primaju katehetsku pouku u župi;

g) pohoditi školu ili drugu katoličku ustanovu ovisnu o župi;

h) pohoditi neke bolesnike u župi, ukoliko je to moguće.

Biskup može odrediti i da na drugačiji način bude prisutan među vjernicima, obdržavajući prilike mjesta i pastoralne mogućnosti: na primjer, s mladim ljudima prigodom kulturnih ili sportskih događanja, u društvu s radnicima i u razgovoru s njima. Tijekom pastirskog pohoda, biskup treba utvrditi djelovanje i održavanje župe, uključujući sveta mjesta i liturgijski pribor, župne knjige i druga dobra. Neki aspekti ove zadaće mogu biti povjereni i njegovim vikarima ili drugim prikladnim svećenicima, prije ili poslije pohoda, tako da se biskup može usredotočiti na osobne susrete tijekom pohoda, kao što i priliči pravom pastiru.

Priprema pastoralnog pohoda

Pastoralni pohod treba organizirati unaprijed, a vjernici trebaju biti dobro pripremljeni kroz posebne nagovore i propovijedi o naravi Crkve, hijerarhijskom zajedništvu, biskupstvu itd. Mogu se izdati i brošure, a mogu se upotrijebiti i druga sredstava javnog komuniciranja. Kako bi se osvjetlila duhovna i apostolska strana, pastoralnom pohodu mogu prethoditi župne misije, koje bi obuhvatile sve župljane, bez obzira na njihov društveni položaj, pa i one koji su otpali od prakticiranja vjere. I biskup se treba za pohod unaprijed dobro informirati o društveno-vjerskoj situaciji u župi. Takvi podatci mogu mu biti korisni, kao i biskupijskim uredima, za stjecanje istinite slike o stanju župne zajednice i za donošenje ispravnih odluka.

Ophođenje biskupa za vrijeme pohoda

Kao i u svakom svom djelovanju, biskup se treba odlikovati jednostavnošću i ljubaznošću tijekom pohoda župi, dajući primjere pobožnosti, ljubavi i siromaštva – svih vrlina koje, zajedno s razboritošću, trebaju resiti pastira Crkve. S Isusom kao uzorom dobrog Pastira, ne smije se vjernicima predstaviti „uzvišenom besjedom i mudrošću“ (1Kor 2,1), nego zaogrnut poniznošću, dobrotom, zanimanjem za osobe, spreman slušati i učiniti se razumljivim. Za vrijeme pohoda, biskup ne smije opteretiti župu ili župljane nepotrebnim troškovima. Ovo ih, ipak, ne priječi da organiziraju prigodni doček kao prirodnu posljedicu njihove kršćanske radosti i kao izraz privrženosti i poštovanja prema pastiru.

Zaključak pohoda

Nakon svakog pohoda župi, preporuča se da biskup učini zapisnik o samom pohodu, u kojem će opisati različite župne aktivnosti i ponuditi preporuke za moguće poboljšanje života u župi, s posebnim osvrtom na slavlje sakramenata, pastoralno djelovanje i druge važne pothvate.

"Ceremonijal biskupa" i "Apostolorum successores" preveo: FŠM