Na kninskoj tvrđavi održan IX. festival žudija

13.4.2009. Predstavnici dvadeset tri župe iz cijele Dalmacije (Našašće Svetog Križa - Vodice, Sv. Nikole Biskupija - Metković, Uznesenja Marijina - Prvić Šepurine, Svegog Duha - Tisno, Sv. Mihovila - Oklaj - Promina, Presvetog Trojstva - Rogotin, Gospe Karmelske - Bagalovići, Srca Isusova i Marijina - Vidonje - Mlinište, Sv. Ante Padovanskog - Knin, Snježne Gospe - Vid, Sv. Martina -Sumartin, Sv. Ilije Proroka - Metković, Sv. Stjepana Prvomučenika - Brela, Sv. Franje Asiškog - Imotski, Sv. Stjepana Prvomučenika - Opuzen, Uznesenja Blažene Djevice Marije - Katuni Kreševo Sv. Ante Padovanskog - Komin, Gospe od Ružarija - Vrlika, Uznesenja Blažene Djevice Marije - Baška Voda, Sv. Frane - Betina, Sv. Jurja Mučenika - Desne, te gosti iz župe Majke Božje Bistričke - Marija Bistrica i župe Sv. Mihovila iz Vareša u BiH sudjelovali su na IX. festivalu žudija, koji se ove godine održao na kninskoj tvrđavi pod geslom “Ljubite jedni druge”. Više od 400 čuvara Kristova groba u pratnji pučkih crkvenih pjevača okupilo se ispred kninske crkve svetoga Ante, te su se uputili glavnom ulicom do Starčevićeva trga na kojemu je održana svečana smotra žudija.

Na kninskoj tvrđavi žudije su pozirali vodičkom snimatelju i redatelju Festivala Šimi Strikomanu i za još jednu milenijsku fotografiju. U programu Festivala na ljetnoj pozornici tvrđave, kojeg su otvorili žudije iz Vodica, nastupile su skupine iz svih 23 župa, izvodeći svoje uskrsne običaje.

Redatelj Festivala Šime Strikoman pokrenuo je ovaj festival prije osam godina u Vodicama, koji već polako prerasta u tradiciju, svake godine sa sve većim brojem sudionika. Festival žudija danas je prepoznat kao izuzetno vrijedan spektakl hrvatske pasionske baštine, a u njegovu organizaciju uključili su se i turistički radnici. Kako bi se pomoglo očuvanju tradicijskih vrijednosti koje se u mnogim župama njeguju na uskrsni ponedjeljak, Festival se iz grada domaćina Vodica preselio u druge župe.

Ove godine domaćin Festivala žudija bio je Knin, a iduće godine festival će se održat u Metkoviću, potom u Tisnom, te za tri godine ponovno u Vodicama – kazao je Strikoman.

Organizatori očekuju da će na idućem Festivalu sudjelovati barem 30 župa iz Hrvatske, pa čak i inozemstva, jer Festival ima intenciju postati i međunarodni. Vodički festival žudija nije natjecateljskog tipa, nego se skupine predstavljaju svojim posebnostima i lokalnim običajima koji pomalo nestaju. Atraktivnosti Festivala doprinose različite odore žudija i originalni običaji.

Dramski umjetnik iz Zagreba Tomislav Martić u ulozi Isusa i predstavnici žudija uprizorili su na tvrđavi čin pranja nogu 12-orici apostola i Muku Isusovu. Svaka župa predstavila se svojim petominutnim programom.

Propovijed na misi na središnjoj proslavi Dana pobjede i Domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja biskup Jezerinac završio je molitvom za sve one koji su u službi domovine: "Molimo za odgovorne ljude u politici, za dužnosnike hrvatske države; molimo za sve u Hrvatskoj koji odlučuju o sudbini ljudi: neka Gospodin upravi njihove misli i srca da uvijek rade ono što je pravo. A Gospa Velikoga hrvatskog krsnog zavjeta neka nam svima bude na pomoći".

Iz župe Našašća Svetog Križa, Vodice došli su Vodički žudiji. Pretpostavlja se da ovaj pobožni običaj u župi Vodice traje već skoro jedno stoljeće i nikada nije prekidan. Vodičani su posebno ponosni na procesiju Velikog petka koju su uprizorili, njihov župni zbor je otpjevao vodički procesijski napjev “Kraljeve iđu zastave”.

Iz župe Uznesenja Marijina, Šepurine s otoka Prvića došli su čuvari Božjeg groba. Tradicija čuvanja groba je duga više od sto godina. U prošlosti su čuvari nosili plave mornarske uniforme koje bi na Veliku subotu poslije Uskrsnuća Gospodinova zamijenili svečanim bijelim odijelima s natpisom “Aleluja, aleluja”. Sudjeluju u svim obredima Svetog trodnevlja. Prikazali su nam smjenu i padanje čuvara, a njihovi pučki pjevači otpjevali su nam “Smiluj se meni Bože”.

Iz župe Gospe od Ružarija, Vrlika došli su nam čuvari Kristov groba. Tradicija čuvanja seže preko 150 godina i nikada nije prekidana, čak ni u Domovinskom ratu dok su bili u progonstvu. Čuvari su odjeveni u svečanu narodnu nošnju vrličkog kraja. Prikazali su nam padanje i bježanje čuvara.

Iz antičke Narone, današnji Vid iz župe Gospe Snježnje u dolini Neretve došli su nam Žudije. Njihov vođa naziva se Juda, a zapovijedi izdaje udarcem mača o štit. Crveni i žuit su članovi iz Vida i Pruda, dok su ljubičasti uvijek samo Vidonjci. Na Uskrs za vrijeme svete mise stoje u stavu mirno što je svojevrsna pokora čuvara. Njihovi župni pjevači otpjevali su nam “Ispovijedajte se Gospodinu jer je dobar” i “Slava”.

Čuvari Gospodinova groba odjeveni u prominsku narodnu nošnju došli su nam iz župe sv. Mihovila – Oklaj, Promina. Običaj čuvanja Gospodinova groba u župi Promina postoji već više od 150 godina. U jednoj smjeni stražare četiri čuvara. Svaka smjena traje 5-6 minuta. Na Veliku subotu, kada zvona označe Uskrsnuće Gospodnje, čuvari bacaju kape i koplja, te popadaju ispred groba. Zatim u velikoj galami svi istrče iz crkve gdje zapjevaju prominske pjesme, te se vrate na misu.

Iz župe Uznesenja Blažene Djevice Marije, Katuni – Kreševo, Šestanovac došli su čuvari Gospodinova groba. Pretpostavlja se da ova pobožna tradicija traje preko 300 godina. Čuvanje Božjeg groba se vrši neprekidno od 18 sati na Veliki petak do ponoći na Veliku subotu kada stražari od straha popadaju, dakle punih trideset sati. Nakon što se otjpeva Slava, vođa čuvara zajedno s još dvojicom budi čuvare i oni zajedno s otalim čuvarima izlaze iz crkve međusobno čestitajući si Uskrs.

S otoka Brača došla nam je “Počasna straža crkve sv. Maritna” iz Sumartina. Povijest čuvanja Božjeg groba datira još do Austro-Ugarske kada se grob čuvalo u mornarskim odorama i s puškama. Jedno vrijeme čuvari su čuvali Božji grob u crnim odijelima i s tzv. Francuskim kapama na glavi. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća prišlo se izradi rimskih uniformi koje su, uz sitne dodatke, ostale i do danas.

Došli su i čuvari Božjeg groba iz župe sv. Mihovila iz Vareša u Bosni i Hercegovini tako da se može reći i pohvaliti da ovaj festival ima i međunarodni karakter. Stoljetnu tradiciju čuvanja Božjeg groba tijekom Svetog trodnevlja u prošlosti su vršili vatrogasci, a u današnje vrijeme je ta čast pripala ozbiljnim katoličkim mladićima, koji su uspjeli sačuvati tradiciju i u ratnom vihoru 90-tih godina unatoč tome što su im i životu bili ugroženi.

Iz župe Uznesenja Blažene Djevice Marije, Baška Voda došli su nam čuvari Gospodinova groba. Prvi pisani spomen čuvanja Božjeg groba datira iz 1920. godine, a tijekom burne prošlosti nikada nije prekidan. Kroz povijest su čuvari imali puške, a krajem 60-tih godina prošlog stoljeća zamijenili su ih drvenim kopljima. Na Veliki petak sudjeluju u 23 kilometarskoj procesiji za križem koja obilazi sva mjesta u župi. U procesiji se izvodi tradicionalni napjev “Muke Gospodnje”, čije su 2 kitice i Slavu otpjevali sami čuvari.

Žudije iz župe Srca Isusova i Marijina, Vidonje – Mlinište iz doline Neretve nasali su 1952. i isprva je bilo samo pet čuvara. Tijekom godina njihov broj porastao je na sadašnjih trideset. Na Veliki petak sudjeluju u procesiji kroz mjesto zajedno sa Šimunom koji nosi križ. Izveli su običaj smjene straže i padanje dok je njihov župni zbor otpjevao tradicionalni pučki napjev.

Iz župe Sv. Duha, Tisno s otoka Murtera došli su čuvari Božjeg groba ili kako se kod njih kaže “Božjeg greba”. Po pričanju starijih ova pobožna stoljetna tradicija u Tisnom nikada nije prekidana. Dvanaest čuvara odjevenih u tošnjansku narodnu nošnju na čelu s “harambašom” sudjeluju u obredima Velikog četvrtka, petka i subote. Prikazali su smjenu smjenu straže i padanje, a njihov župni zbor je otpjevao tradicionalni napjev “Gospodine, smiluj se”.

Straža svetoga groba stigla nam je iz župe sv. Stjepana prvomučenika, Opuzen u dolini Neretve. Prvi pisani spomen čuvanja Božjeg groba datira iz 1904. godine. U župnom arhivu piše da su mladići u mornarskoj odjeći i s lovačkim puškama čuvali počasnu stražu Božjeg groba. Poslije II. Svjetskog rata puške su zamijenili kopljima. Sudjeluju u obredima Velikog petka u procesiji kroz mjesto i na Veliku subotu subotu. Prikazali su nam procesiju Velikog petka kroz mjesto u pratnji pjevača iz Vlake i Opuzena.

U župi sv. Stjepana prvomučenika, Slivno – Ravno u dolini Neretve običaj čuvanja Isusova groba postoji već stotinjak godina. U početku su Isusov grob čuvali u odorama austrougarske mornarice i s kuburama, zatim s lovačkim puškama, a sada s drvenim kopljima. Nekada je bio običaj da čuvar može biti samo onaj tko je odslužio vojni rok. Sudjeluju u obredima sva tri dana Svetog trodnevlja. Njihov zbor izveo je dio “Gospinog plača” i “Slava Bogu”.

Slijedeći čuvari Isusova groba došli su iz župe sv. Franje, Imotski. Tradicija čuvanja Isusova groba postojala je do II. svjetskog rata kada je prekinuta, a nastavljena je 1998. godine. Te godine upriličena je prva živa Muka Isusova, pa su rimske žudije iz Muke formirani u čuvare Isusova groba. Sudjeluju u procesiji ulicama grada Imotskog na Veliki petak. Čuvaju Isusov grob u crkvi sv. Franje na “Bilu subotu”, a na ponoćna zvona padaju pred Isusovim grobom i uz brze i kratke razgovore svjedoče Isusovo uskrsnuće. Glavni pokretač imotske Muke je fra Antun Babića koja je je evo ušla već u svoju 10. obljetnicu.

Čuvari Gospodinova groba stigli su nam i iz župe Presvetog Trojstva, Rogotin u dolini Neretve. Tradicija je stara osamdesetak godina, a možda i više. Običaji čuvanja kao i odora su se godinama mijenjali od mornaričke uniforme, kamiža pa sve do današnje žudijske, odnosno rimske odore. Čuvanje Gospodinova groba bila je i čast i prestiž među mladima te ju je trebalo izboriti, a tako je i danas. Prikazali su uz pratnju njihovih crkvenih pjevača i tradicionalnih napjeva čuvanje groba i padanje.

Došli su nam i čuvari Kristova groba iz župe sv. Ante, Komin iz doline Neretve. Po usmenoj predaji tradicija čuvanja Kristova groba u Kominu traje od prve polovice 19. stoljeća, a možda i ranije. Sudjeluju u svim obredima Svetog trodnevlja, a prikazali su nam smjenu straže i padanje, dok je njihov crkveni pučki zbor “Fra Luka Vladimirović” otpjevao “Puče moj” i “Ispovijedajte se.”

U župi sv. Stjepana prvomučenika, Brela žudijska služba se već dugi ni godina njeguje u župi i čuvari svoju dužnost obavljaju s velikim dostojanstvom i ponosom. Prije Domovinskog rata breljanski žudije su nosili mornarske odore, no devedesetih godina se uvode odore rimskih vojnika koje su s godinama dobile male promjene. Čuvanje Gospodinova groba počinje na Veliki četvrtak i traje do otkucaja ponoći na Veliku subotu kad slijedi spektakularno padanje svih trinaest žudija. Prilikom padanja koriste se i specijalni efekti dima, zvuka i svjetla koji sa posebno izrađenim Gospodinovim grobom i scenografijom koja ga okružuje pružaju nezaboravni doživljaj Kristovog uskrsnuća. Žudije su izveli čuvanje groba i padanje uz puštanje dima kao specijalnog efekta, ali to nije ni blizu padanju u župnoj crkvi u Brelima jer nedostaje scenografija i okrilje noće koja pojačava doživljaj.

S otoka Murtera, iz župe sv. Frane, Betina dolaze betinski čuvari Božjeg groba. Kroz pobijest su betinski čuvari nosili mornarske majice i francuske kape i čuvali Božji grob s drvenim puškama. Na ideju don Andrije Antića 1948. stvorena je vrlo impresivna i slikovita odora rimskih vojnika koja se zadržala sve do danas. Čuvari sudjeluju u obredima Svetog trodnevlja, od kojih su nam dio prikazali uz pratnju svojih pučkih pjevača koji su otpjevali “Hvala, čast i salva Ti”.

I iz župe Gospe Karmelske, Bagalovići u dolini Neretve došli su nam čuvari Kristova groba. Tradicija čuvanja Kristova groba je duža od sto godina, a u svojoj povijesti izgled odore se mijenjao, od mornarske do današnje rimske. Čuvari sudjeluju u svim obredima Svetog trodnevlja, a najzanimljivije je na Veliku subotu kada čuvari padaju i bježe iz crkve.

Po prvi put su došli i stražari Kristova groba iz župe sv. Jurja mučenika, Desne u dolini Neretve. Tradicija čuvanja Božjeg groba je dosta duga i u prošlosti su stražari nosili morarske odore. Zamijenili su ih osamdesetih godina prošlog stoljeća sadašnjim. Sudjeluju u svim obredima Svetog trodnevlja, a posebno je dojmljivo sudjelovanje u procesiji Velikog petka i u Veliku subotu na sam čin padanja. Izveli su nam dio procesije Velikog petka i padanje, a njihovi župni pjevači otjepvali su su “Puče moj” i “Počima se strašna muka”.

Domaćin 9. festivala žudija je župa sv. Ante, Knin i njihovi čuvari Gospodinova groba. U spisima Franjevačkog samsotana sv. Ante stoji da su 1937. čuvari čuvali Gospodinov grob. Tradicija je vjerojatno i duža no nema pouzdanih podataka, kao niti se zna kada se tradicija ugasila. Na poticaj poticaj gvardijana i župnika fra Petra Klarića i uz pomoć vodičkih žudija tradicija je 2007. obnovljena. Čuvari sudjeluju u svim obredima Svetog trodnevlja, a Satnik izdaje naredbe udaranjem buzdovana o pod. Prikazali su smjenu straže, padanje i bježanje iz crkve.

Kao predzadnji nastupili su slijedeći domaćini žudije župe sv. Nikole biskupa iz Metkovića. Žudije predvode vođe po imenu Juda i Škariot. Svaka boja košulje, sjekire i zastavice na koplju i oblik štitnika ima svoje značenje. Tako se smjenjuju crveni ili Baldakinaši, žuti ili Šimunaši, dok su zeleni Garda ili Sulica. Prikazali su nam ulaz u crkvu, smjene na grobu i padanje, njihovi pučki pjevači otpjevali su nam tradicionalne pučke pjesme.

Da ne bismo pomislili da se ovi običaji održavaju samo u Dalmaciji u goste nam je po prvi puta došla Udruga kuburaša “Barun Hellenbach” iz župe Majke Božje Bistričke iz Marije Bistrice. Tradicija čuvanja Božjeg groba stara je tek nekoliko godina. Prema ustaljenom rasporedu na grobu se smjenjuju kuburaši, vatrogasci, lovci i “apostili”. Smjena na grobu se vrši svakih pola sata. Uz sudjelovanje na križnom putu i uskrsnoj procesiji poseban je pak doživljaj najava svete mise svetkovine Uskrsnuća Gospodinova svečanom paljbom iz kubura koju sam na kraju i demonstrirali.